Lijepo je sanjati...

Leptiri u stomaku... Osjecaj neceg posebnog. I am alive...

Da, to je taj kafić.
Da, jeste, to je ta ulica. I ta pored. I pored te ulice ta ulica.
Da, to je ta slastičarna.
Taj tržni centar i taj i taj kafić u tom tržnom centru.

Da, to je taj grad. Grad koji više nikad neće biti isti za mene. To su te ulice kojima neću više ja hodati. Al šta da se radi Bože moj? Idem dalje. Javit će se opet to nešto. Bit će ljubavi.  Ali neće biti isto. Barem meni. Znam. Jer svaki sljedeći koji dođe je upravo to. Sljedeći

"Znaš, ti si uvijek bila moja principessa"
reče mi jedan momak smeđih očiju dok smo sjedili u kafiću i slušali Crvenu jabuku i ispijali kapućino.

I vrati mi osmijeh na lice...

Jel postoji Sarajlija koji ne zna Keminu pjesmu o Sarajevu? zajedno mo rasli grade ja i ti...

I večeras sam čula kako je Kemo na ekavici otpjevao pjesmu. Pjesma nije loša, ali ekavica. Pa dragi Kemo... Čitav život pjevaš na ijekavici i odjednom ovo? Pa zašto?